S velikom sigurnošću mogu reći da se zapis na talijanskom jeziku odnosi na zemljišni dug, komu je osiguranje zemlja odnosno nekretnina s označenim brojevima zemljišnog tijela koji su po redu označeni u zapisu. Zemljišni tereti su u zemljišnoj knjigi uvedeni u listu označenom pod slovom C (to su hipoteke, zemljišni dugovi i slično). Navedeni zapis se odnosi na pravni posao sklopljen u Zadru (Zara), pri čemu je vjerovnik državna blagajna u pravnom odnosu sa tadašnjim vlasnikom nekretnina. U vremenskom kontekstu mogu reći da su velikaši (feudali) iz Zadra i okoline bili isključivi vlasnici zemlje koju su zatim davali u kmetski odnos seljacima koji su su davači daću za upotrebu zemlje, na kojoj su ćesto imali i nekretnine, kojih su bili samo posjednici ali ne i vlasnici. Vlasnik, dakle feudalac, imao je pravo založiti nekretnine za garanciju (osiguranje) kredita i sličnoga, pri čemu kmet nije imao nikakvog prava glasa. Ako vlasnik zemlje nije vratio dug, događalo se da se seljak našao da tako kažemo prodanim na dražbi, kod čega se najčešće promijenio samo njegov vlasnik, a u gorem slučaju morao je iseliti, što se sve rješavalo pravno, jer je i kmetski odnos bio isto tako zaveden kao stvarno pravo na stvari (što nekretnina je) u zemljišnoj knjizi kao pravo. Nesreća je u tome, da je po pravu i zakonu informacija javnog znaćenja dostupna svima, sve što je vezano uz zemljišnu knjigu koja ima uz sebe i ne samo današnje stanje nego kao što ste ustanovili - i historijski dio, u koji spada i zbirka listina koja se vodi odvojeno od same zemljišne knjige, gdje su pohranjeni svi ugovori, pravni poslovi, na temelju kojih su zavedeni kao promjene u zemljišnoj knjizi. No, to pravo, kad je riječ o Zadru, na žalost nećete moći ostvariti iz mog iskustva, jer pravne spise koji su stariji od stanovitog vremena čuva arhiv u Zadru. Ti se pozivaju na činjenicu da je desetine tona arhivske građe 50-tih godina određeni funkcioner dao po nalogu uništiti (spaliti). Tako Vam, ako želite više saznati o predmetu, ostaje kao mogućnost talijanski arhivi i činjenica da je godine 1943. pred ulaskom partizana u Zadar dobar dio zadarskih notara i pravnika pobjegao zajedno sa arhivnim gradivom u Italiju. Ako je pak riječ o otoku, koji je bio pod austrougarskom upravom do 1918/1919, moguće jepodatke dobiti i iz arhiva za austrougarsku na području Dalmacije u Beču. Sam naziv SOVRANO ERARIO koji bi znaćio državna blagajna, mi i samome nije posve jasan te mislim da je riječ o općenitom izrazu, jer nisam pronašao adrese na koju pravnu osobu bi se on odnosio. Tako mislim da predstavlja tadašnju državnu financijsku ustanovu, no ona se može odnositi kao na ministarstvo financija tako i na poreznu upravu kao i na centralnu banku, koja je zasigurno imala svoje podružnice da li pokrajinsko ili vezano za središte kao što je bio Zadar. Teško je reći. Na ta pitanja bi odgovorio netko od poznavalaca pravne historije odnosno ekonomske historije na području Dalmacije, pri čemu je moguće, da je ta tematika možda obrađena u literaturi te bi me i samoga podaci o tome zanimali i na tome bi bio zahvalan.